jura4u
četvrtak, 09.09.2010.
Jedno kratko putovanje
Svi oni koji su putovali iz Zagreba do Virja, znaju da je to kratak put od stotinjak kilometara i da Vam je vremenski, vlakom za to potrebno oko dva sata, međutim ne i u mom slučaju....
Još jedno buđenje u Zagreb-gradu, vani tišina u mirnom kvartu Zagijevog stana, vrijeme me služi (čitaj ne pada jebena kiša), a ja ustajem u 6:00 h da bih se ukrcao na vlak Za Virje u 6:56. Normalno, Zagrebački kolodvor već poznajem ko svoj džep (u kojem uvijek nosam mobitel od kojeg će mi jednog dana otpasti jaja zbog zračenja) i uputim se na preon 2A. Iz meni još nepoznatog razloga, instinktivno ulazim u vlak na kojem piše nešto, al sve što sam pročitao jest "Koprivnica" i smještam se što je udobnije moguće. Još pomalo zbunjen, čudim se kako to da u brzom vlaku imaju ista neudobna sjedala kao i u putničkom... Čekam u kupeu par minuta, glodam pecivo kad začujem taj divni, prekrasni, oslobađajući zvuk zviždaljke dok pobjedonosno dižem ruke u zrak zbog znaka polsaka vlaka... Ali, problem je u tome što sam shvatio da se kreće vlak meni zdesna, dok ja stojim (sjedim) na mjestu. (Srećom pa mi nije pecivo ispalo iz ruke). Skontam da sam ga zaje... i idem vidjet informacije, kad ono, taj vlak zbilja ide za Koprivnicu, ali kreće za malo manje od sat vremena. Pošto sam čvrsto odlučio kao najveći majmun da baš DANAS moram stići kući, odlučio sam pričekati polazak tog sudbonosnog vlaka.
Ponovno ulazim u kupe, spuštam klupicu, i izuvam patike da se izvalim ko car i sve si mislim valjda mi ne smrde noge.... Konačno, ponovno se oglasila ta čarobna frulica HŽ djelatnika i vlak se pokrenuo. (Ovaj put sam bio u tom vlaku koji se kreće - nažalost). Odlučio sam naviti alarm, te malo "obiti oko" jer sam bio umoran. Uskoro stiže i kondukter koji ljubazno kaže "kartu molim", začuje se onaj slatki "klik" mašinice za bušit karte te dobijem ljubaznu informaciju da u Križevcima presjedamo na autobus. Pošto sam primio tu informaciju, ostao sam tako nepomičan i šokiran nekoliko sekudi sa svojom cvikanom kartom u rukama zureći u zelenu pozadinu kupea i suzdržavajući se da ne počnem skidati nebesa jer sam se eto baš prije par dana "produhovio" (čitaj: neki se lik na klupici u parkiću pomolio za mene i tu je sve krenulo - ostatak te priče možda nekom drugom zgodom). Kao prvo - Više mi nije bilo do spavanja, a kao drugo - u tom sam trenutku ozbiljno počeo razmatrati neke varijante Murphyevih zakona. Usput sam upoznao jednu stariju gospođu iz susjednog sela koja je također hrlila svojim podravskim korijenima i to čak iz Splita, žena nije cijelu noć oka sklopila, a u Zagrebu se, pogađate naravno, zajebala baš kao i ja. Tako sam dobio svoju suputnicu i supatnicu kojoj sam ponudio svoja "magareća pleća" u borbi s "vjetrenjačama" (čitaj: njezinom obilnom prtljagom); jer tako sam naravno učen u "Bečkoj školi; podravsko-bilogorski smjer", da starije treba poštivat i pomoći im. U KŽ smo se ukrcali na bus i stigli do KC bez većih problema, ali sam opet osuđen na čekanje vlaka barem nekih sat i trideset minuta. Sjedim u čekaonici ko zadnji cuger (a tamo ih je i bilo), spuštene glave blejim u pod i razmišljam "što je meni ovo trebalo", kad me odjednom nešto mlatne ispod koljena. Podignem glavu, i spazim široki osmjeh od uha do uha Ane Vlahović. Prikrijem nervozu, frustraciju, umor i bol; iznenađenje nisam ni pokušavao prikriti i progutam koju "šporku rič" zbog ovoga ispod koljena. Pričali samo, uhvatili isti vlak, ali se moja agonija još malo produbila jer taj vlak je putovao KROZ moje odredište (Virje), ali se tamo nije zaustavljao već je fino produžio za Đurđevac... Siđem u Đurđevcu i vidim dva poznata lica (Hama i Marović). Malo sam im se izjadao oko svojeg putovanja (nisam nažalost ni Anu poštedio toga) i sada slijedi jedna dobra i opet nekoliko loših vijesti 
Dobra vijest glasi: imam prijevoz do Virja 
Loše vijesti glase: Prijevoz kasni (to je prva vijest i "ništa novo"), dečko još nema vozačku(to je kao druga vijest)...
Da sumiram, stigao sam kući malo iza podne, dakle putovao sam nešto više od 6 sati udaljenost za koju treba 1:40 h. Umoran sam ko pas i nosim se u krevet.
p.s. Dečko je super vozio
p.p.s. Hvala dečkima iz Virja
p.p.p.s. Srećom da nisam iz Osijeka
